Životno majstorstvo

Nju sam prvi put vidio na Crobotovom pariju, kad su pozvali u Zagreb AUX88. Bila je visoka, koji centimetar viša od mene. Lijepo se je smješila. Bila je u nekoj mjeri distancirana - odgovaralo joj je prisustvo drugih ljudi, ali nikome "nije dala k sebi".

Ja sam joj se pomalo nabacivao, ali sam u jednom mometnu pukao. Iz mene je izašla moja podsvjest, na što se je ona naravno malo uplašila i odmakla. Video uradak koji su Crobotovci priredili za YouTube, ima nekoliko mojih pojavljivanja...ne zato što sam ja bio jako važan...Bio sam česti gost na njihovim partyjima i primjetili su me. Naravno da su moje često pojavljivanje uzeli ksrcu.

Ona je bila ljupka i udaljena, a ja sam ju nazvao moja Tiha Patnja, jer nisam znao kako joj se približiti.

Poslije sam ju vidio još nekoliko puta, u intervalima od godinu dana.

 Evo link sa atmosferom Crobotovog partyja, koji je bio euforičan i nabijen emocijama...

http://www.youtube.com/watch?v=VbB71SfYGq4

Tog partya prisjećao sam se još dugo vremena.



Došao sam u Sirup oko 1.30. Dritto iz Bachusa. Kako sam poslije čuo, u Bachusu su ostali do kasno, i bilo im je dobro skoro kao meni.

Bilo je 15tak ljudi u cijelom Sirupu. Dosta malo. Sirup je postavio svoje novo uređenje. Nema više dizajnerskih spika, samo sivi beton, crna, mračna rasvjeta i zvučnici - to će reći, back to the roots. 
Zaključak koji sam izvukao je da je Sirup ušao u krizu i da traži novu publiku. Traže izvorne, bazične ljude, Traže ljude koji su tu dožli zbog mjuze - nikakve lokalne junkie i nikakvu fency-shmency ekipu. A što jest-jest, Sirup je imao zanimljiv identitet prije par godina. Zatim se je u Zagrebu nakotilo hrpa mjesta koja su "urađena", odnosno rafinirana, i tu je Sirup možda postao običan. Normalan.

Veselim se novom Sirupu. Beton. Sivo. Grubo. Bazično. Nema tu nikakve komocije koja bi privlačila

mamine maze. Možda se pojave nekakvi nezreli tatini sinovi, ali dobro...ekipa koja pristane na takav Sirup

će oblikovati novi Sirup, i...Stvari će sjesti na svoje mjesto - ljudi će se početi oslanjati na jedan novi Sirup koji je sveden samo na "šank, sound, mrak, sivilo, beton" - to su uvjeti u kojima će ljudi pogledati jedni u druge.

U 3.00 se je povećao broj ljudi. Sergej nije bio nimalo rezigniran manjkom ekipe. Tako i treba. Čovjek zna znanje. Svoj set je polagano privodio kraju. Malo se je oslonio na sigurne, probijajuće, prodorne i senzibilne zvukove Detroita, i ljudi su to osjetili.

Moja Tiha Patnja je također bila u Sirupu. Prišao sam ju pozdraviti i rekao sam joj da je se sjećam još iz Medike, kad sam ju prvi put vidio na AUX88 partyju, 2009 godine. Bila je sama i nije se moglo znati s kime je uopće došla. Sa tim ljudima koji su došl oko 3.00h, pojavila se jedna mršava tanka cura. Metar 70, 53kg. Nina je rekla da se zove.

Bila je senzibilna i raspoložena. Tražila je bliski fizički kontakt, što sam ja rado prihvatio. Mi koji znamo koliko vrijedi pažnja i nježnost, dijelim to s ljudima oko sebe kad god nam se pruži prilika.

Nina je došla s dvojicom muških, kako sam poslje saznao, sa susjedom i susjedovim prijateljem koji je stigao iz Zeline. Poslje će ispasti da je Zelina dosta problematično podneblje. Nina se je i s njima voljela grliti i maziti.

Nina je bila čvrstog tijela i neočekivano jake muskulature. Nije bila muškobanjasta i nije imala znakove viška

hormona rasta (visina, koščatost, dlakavost, izdužena jaka donja čeljust). Nije imala vidljivo jaku muskulaturu. Bila je pomalo undercover - tek kad ju takneš vidiš da ima tanku kožu iza koje su kosi i mišići - pomalo kao ja.

Nini sam išao reći da je ova mjuza koju slušamo proizvod Detroita. Mračnog, potrošenog, razrušenog Detroita. Ona mi je samo odgovorila da zna, jer je stara partyjanerica i da ima 34 godine. Tako je mirno i hladno primila moj pokušaj  poučavanja, da je bilo jasno da ŽENA ZNA ZNANJE.

Nina je primjetila Moju Tihu Patnju. Zašto? Primjetila je njenu distanciranost, jer...Moja Tiha patnja je uživala u prisustvu drugih ljudi, ali je imala takvu distancu da joj nitko nije prilazio.

Nina je otišla progovoriti koju riječ s mojom tihom patnjom i pozvati ju na ples. Kakav ples? Pa ples sa nama. Sve to je činila na moje veliko zadovoljstvo. Nina mi se vratila s informacijom da je visoka, Moja Tiha Patnja rekla kako "nevolida ju se dira".

Ja sam strahovito uživao u jednoj takvoj situaciji. Naime, Moja Tiha Patnja je za mene ostala poprilična dilema - "kako uopće prići toj ženi". Sad se je desilo da je Moja Tiha patnja odbila društvo mene i Nine. Nina i ja smo joj s par metara udaljenosti servirali da mi nešto imamo. Mi razmjenjujemo malo nježnosti, i osjećamo se vrlo komotno. Nina i ja razumijemo što nam treba i znamo da to trebaju i drugi ljudi.

Moja Tiha Patnja je ostala na distanci i mogla je samo gledati. Na Nininu informaciju "ona veli da nevoli kad ju se dira" sam znao sve. Znao sam da Moja Tiha Patnja nevoli kad ju diraju nepoznate osobe. Ali sam znao i jednu drugu stvar - Moja Tiha Patnja ima potrebe kao i svi drugi ljudi. Ona ima potrebu za bliskošću, tjelesnom i emotivnom.

To što je Moja Tiha Patnja ostala po strani je meni bilo sasvim uredu. U meni je bio osjećaj gušta i nadmoći,

uživao sam u njenoj nemoći. Nina i ja smo slobodni, a Moja Tiha Patnja je sama i u kurcu. Bio sam pomalo

huškački raspoložen, i uopće se nebih čudio da je Nina od mene telepatski primila sugestiju da priđe Mojoj Tihoj Patnji.

Bio je to jedan trenutak seviranja. Nina i ja imamo, a Moja Tiha Patnja nema. Tjelesnu bliskost.

I emotivnu. Nina i ja toliko dobro znamo što nam treeba i dijelim to između sebe bez ikakvih preispitivanja.

Tiha Patnja se drži na sigurnoj distanci. E pa nek se jebe, evo joj sad njene sigurnosti.

Tiha Patnja je u tom trenutku počela prestajati biti moja tiha patnja. Znao sam da ću joj uskoro prići i da ćemo razgovarati. Ja ću biti slobodan i otvoren, a ona će propadati u zermlju zbog svoje zatvorenosti.

Ja ću joj blagonaklono otvoriti prostor za komunikaciju i pružiti ću joj komociju, da se osjeća sigurno. Danas sutra, tako ću s njom komunicirati, a njoj će jedino preostati da mi donekle parira u mojoj otvorenosti, ili da ostane na kukavičkoj distanci s kojom očito ne dobija ništa, ni od mene, ni od drugih ljudi - jedino ostaje u mraku asvoje zatvorenosti.

S komunikacijom dobija mene i to mene koji nisam s ovog svijeta i koji širim ruke i prihvaćam ljude oko sebe. Dajem utjehu, pozivam ljude na izazov dajući im u njihovoj hrabrosti podršku, bez obzira na...to govori sat na mojoj ruci kupljen od izmučenog i istrošenog bivšeg prijatelja. Ako itko uopće može biti moj bivši prijatelj. Kod mene je nekako...sve za cijeli život.

Uskoro je bilo 5.00

Izlazimo van i Nina predlaže da idemo do F-a. Njen susjed i Zelinac su pored nje. Zelinac je u kurcu i prigovara Nini da je potrošio 50 kuna, a od ženskih ni "ž". Njemu se je htjelo malo poseksati, i nije dobio ono što je htio. Nina se je spremna s njim grliti i maziti, ali nije za seks.

Zelinac joj prigovara i psuje. Ja ga umirujem" idemo do F-a, nemoj pizdit..." Zelinac ju lupa u rame i psuje. Ja u tom trenutku zapravo neznam što se događa. Ja sam autsajder u priči. Njih troje se međusobno zna, a ja sam upao među njih, onako iznenada.

Zelinac ju ide šorati, ona se uspješno izmiče, a ja cijelo vrijeme vjerujem da je to njihova normalna rutina

i ne mješam se. Ona ga upozorava da se zna odbraniti.

Ja i Ninin susjed s stajemo ispred blesavog Zelinca i govorimo mu "pusti ju, smiri se". Zelinac ne odustaje i

ruši ju nasred Vukovarske, blizu križanja s Donjim Sveticama. Uopće nevjerujem šta se dešava, pa ljudi su izašli skupa i sad ju ovaj tuče! Njen susjed i ja dotrčavamo i odvajamo ga od nje. On ju je čvrsto držao šakama za kosu, a poslije će se pojkazati da je to bilo jedino što mu je preostalo.

Ninin susjed odvodi svog prijatelja Zelinca i odlaze.

Nina plače i nemože vjerovati da je doživjela fizički napad od osobe s kojom je izašla van i s kojom je plesala i grlila se.

Plakala je i bila je emotivno strašno pogođena.

Scenu u kojoj četiri osobe leže na cesti, kod semafora, vidio je i Ninin stari poznanik, koji je u te rane jutarnje sate išao šetati cucka. Nina plače i kaže "svašta sam doživjela, otac me je tukao, doživjela sam i silovanje, ali ovakvo nešto". "Doma me čeka sin, ima deset godina, moram se smirit i normalna doći doma".

Dao sam joj svoj mob da nazove policiju. Policija je došla za 15tak minuta. Nina je plakala i bilo mi je drago da sam se tu našao pri ruci, da joj mogu pružiti utjehu. Bilo mi je dota neugodno jer nisam razumio situaciju ni što se uopće događa. Ninin susjed koji je doveo Zelinca je upozoravao  svog Zelinca da se smiri jer bi opet mogao ležati u zatvoru. Zelinac je govorio da ga boli k. Neće njega ženske jebat i...u takvom tonu i manirama je nasrtao na Ninu. Nina se je cijelo vrijeme vješto izmicala...

Policija me je tražila iskaz i ja sam rekao što sam vidio. Pitali su Niniu da im pokaže ozljede i ona je pokazala nadlanicu na kojoj su zgolobovi prstiju bili malo ogrebeni od asfalt.

Policiji sam ostavio broj mobitela. Isto je učinio i čovjek koji je šetao cucka. On se je pomalo gurao biti svjedokom i dati policiji iskaz. Taj čovjek sa cuckom me je nazvao dan poslije i rekao mi da je vidio dotičnog Zelica u kvartu, sa šljivama ispod očiju.

Nina je bila emotivno potresena. Zelinac je završio sa šljivama ispod očiju. Jedino objašnjenje za to nalazi se u informaciji koju mi je predstavio čovjek sa cuckom, jer navodno, on je skupa s njom trenirao tae-kwon-do još od malih nogu.

Veli on meni, u nedjeljno popodne, da ona ima crni pojas iz tae-kwon-doa.

Tako znači. Mlada žena od 34 godine i 53kg, tvrdoga trbuha i opipljivih rebara se je znala zaštititi i bez moje pomoći. Ona je ovladala svojom motorikom. Ovladala je i svojom agresivnošću i  koncentracijom. I refleksima. Bila je silovana, otac ju je tukao, a s 24 godine rodila je djete. Ne spominje muža - znači, samohrana je majka. Ima tamne podočnjake, i nisam znao je li joj to od trudnoće, ili je lokalni junkie. Meni je to bilo sasvim svejedno, ona je bila čovjek od krvi i mesa i po tome je bila vrijedna moje pažnje. Uostalom, odmah smo se našli - skužila je da nas dva kužimo spiku. Peace, Love, Unity, Respect. A moja tiiiiiiha patnja je neznalački ostala izvan našeg okruženja.

Dan poslije, u nedjelju, nakon razgovora sa čovjekom koji šeta cucka, ostao sam u dobrom raspoloženju.

Veli on meni da je oko 7.00 bio u F-u i da je očekivao moj dolazak. Ja mu velim da sam otišao doma, izravnat se na krevetu. "Vidio sam tog tipa iz Zeline, u kvartu, sa šljivama ispod očiju".

Ja se smijem i velim mu da se nadam da će ga policija kazniti, ako ništa, da će mu barem zapisati još jedan delikt.Treba ga kažnjavati dok se ne nauči.

Nisam više ni trunke bio zabrinut za Ninu.

Ona je životinja od 53 kile koja se zna obraniti i vjerojatno ima više kilometra u nogama od mene. Ovo što je prošla prošlu noć, samo je još jedno iskustvo u nizu njenih iskustava. Ona je puno toga vidjela i prošla. Krv, suze, znoj i patnju. Upravo zato tako beskompromisno hrli k ljudima i želi zagrljaj - zato jer zna koliko to vrijedi. Sasvim je uredu da je u onom sivom Sirupu naletjela na mene.

Drago mi je da je naletjela na mene.

Drago mi je da sam joj se našao pri ruci.

Ona mi je sasvim zorno prikazala što znači životno majstorstvo i kako se stječe. Kroz iskustvo, i to upravo ono iskustvo kakvo je ona prošla.

Za nju je to bio još samo jedan dan u njenom životu...a ja sam bio tako zabrinut za nju.

Bila je tučena, silovana...i nikad se nije pokvarila. Ostala je nježna i senzibilna. 

Perceptivna.

53kile krvi, suza i iskustva.

I ljubavi.

Života.

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------