srijeda, 5. listopada 2011.

Nagrađen



OSMIJEH


Osmijeh vrijedi.
Osmijeh se poklanja.
Osmijeh se daje.


Osmijeh izdaje čovjeka.
U tom trenutku nitko se  nemože sakriti.


------------------------------------------------------------------------------------------


NAGRAĐEN


Odlazim prileć na sat vremena. Ne uspjevam zaspati. Jedna mala trunka svjesne moždane aktivnosti ostaje prisutna. Misli se miješaju s prvim, najplićim fazama sna. Misli su onakve kakve bi bile da sam sjeo u omiljeni kafić i opustio se uz glazbu i tihi žamor služatelja Jazza.


Misli koje su bez napora prolazile kroz glavu za vrijeme tog polusna, otvaranjem očiju i ustajanjem iz kreveta spremne su za papir.


Osjećam se nagrađenim za svoj način života. Onaj koji sam živio 35 godina.
Osjećam se nagrađen jasnim idejama i lakododirljivim emocijama.



------------------------------------------------------------------------------------------


TREBAM


Treba mi štaka u glavi da se ponekad oslonim na nju.
Ponekad malo zateturam...u svojoj glavi.


Trebam znati raditi s vatrom. Da ne izgori mene samog - bila
bi šteta, pa to je moja vatra!


Trebam se znati pustiti na vodi. Opustiti se na vodi.
Imati povjerenja prema vodi. Vodi života.


Treba mi dovoljno zraka.
Dobrim sam okružen onda kad imam dovoljno zraka.


Po zemlji trebam hodati, dokle god mogu. Ne zabiti se u
jedno mjesto - moje tjelo će to samo učiniti kad se preselim
u drugu dimenziju.


Trebam hvatati prave vjetrove - one koji me podižu.


Trebam redovito zaranjati u vodu, tamo je nekadpotonulo blago. 
Možda je to upravo moje blago koje čeka da ga izvučem na površinu. 
Čeka svoje uskrsenje.


Počelo je mojih 5 minuta, i trajat će vječno.


---------------------------------------------------------------------------------------------

Nema komentara:

Objavi komentar