Natašu sam upoznao u Galeriji, rakijarnici.
I još davno prije.
Juliana sam upoznao u Kamenicama, večer prije. Sjedili smo u Beach baru i sporo ispijali pivu. Tema su bili ljudi i društva. Svako je imao svoje kratko izlaganje. U trenutku mojeg bungee-jumpinga u 90te i natrag bio je suosjećajan.
Bilo je oko dva nula-nula. Nakon što je nekoliko ljudi izašlo iz rakijarnice, tamo smo ostali Julijan, ja, konobarica i netko treći. Nisam se žurio započinjiati s njime razgovor. Sjedio sam sam na malom madracu, naizgled nezainteresirano. Under-cover. A zapravo sam primjećivao sve što se miče i čuje.
Naručio sam čašu crnog vina i odabrao biti gospodarem svoje tišine.
Vani je netko govorio glasnim i čistim tonom. Konobarica ih je išla stišavati. Kaže - ona pjeva, pa zato ima malo jači glas.
Ulaze njih dvoje - ona glasna i on plavokos. Nataša i Velimir. Njega sam vidio par dana prije i uvjek je komunicirao s nekim, na jako dobar način - opušteno i nesuzdržano.
Nataša je sjela tik do Juliana. Na njeno zapitkivanje on je odgovarao opušteno - radilo se o njegovom poslu kazališnog menadžera i sve nevoljenijem Parizu. Kad sam ga vidio u Kamenicama i Komiži, djelovao je melankolično, a sad mi je počelo bivati jasno i zašto.
Počeo sam pogledavati nju, a zatim u(!) nju. Ma neeee...odmah sam počeo gledati u nju. S tim mojim skeniranjem, kao da je nestala moja nevidljivost. Kao da je bilo nešto eksplicitno jasno u mojem činu promatranja.
Gledala je nefokusirano, horizontalno, držeći me na oku, periferno. Okrenula je glavu prema meni i obratila mi se - " Ti si čudan".
"I jesam. Dolikuje mi."
"Dolikuje, nalikuje..." - prebiru ona i Velimir po riječima...
"Dobra riječ" - kaže ona.
Osjećao sam se primjećenim, jasno viđenim, kao rijetko kad.
Na njeno obraćanje meni, Julian me pogledao kao otimača njene pažnje.Meni je na trenutak bilo žao, jer on je ušao u svoj proces...Činilo mi se da je njena pažnja bila potrebnija njemu nego meni, i...kao da nisu završili svoj razgovor.
Na vratima rakijarnice stajao je plakat - najava radionice "svjesnost i tijelo u pokretu".
Na plakatu je bilo njeno i Velimirovo ime. On ju je pozvao da održi radionicu u Komiži. Ljudi s takvim zračenjem i senzibilitetom lako su me vrbovali.
Nataša i ja nastavili smo komunicirati.
------------------------------------------------------------------------------------------
SVJESNOST I TIJELO U POKRETU.
I SVJESNOST.
Nataša je vodila radionicu u maniri najprepredenijih psihologa. Velimir nije zaostajao za njom - poput starog vuka u mladom tijelu. Čitali su psihu sa mojeg tijela i nisu komentirali. Jedino sam čuo "opusti se" . /i budi to što jesi/
I nije tu na radionici za mene bilo pitanja "radim li dobro?" Bilo je samo "budi tih i osluškuj svoje tijelo, sebe i istražuj".
Nataša nas je često podsjećala da netrebamo osjećati nelagodu, sram...da budemo slobodni. Vratio sam se puno vremenskih milja unatrag gdje me je čekalo na tacni - "to je ona sloboda koja dolazi iznutra".
Na radionicu sam došao gledati što je TO. Nekoliko stolica stajalo je desetak metara od stagea. Uzeo sam jednu i sjeo se bliže. Na stageu ih je bilo neparan broj, pa su me trebali.
Sad sam još bolje vidio što je to.
Ostao sam na stageu.
Prvi dan puno smo radili žmirećki - ja sam i druga dva dana puno žmirio - svidjelo mi se.
Prvi dan izgledao mi je poput inicijacije - iako, osjećao sam se kao da šećem poznatim terenima.
Drugi dan sam povremeno pogledavao natrag, prema prvom danu i sve mi je bilo maglovito,
kao da sam dan prije proveo u transu.
Treći dan sam bio preplavljen emocijama i pustio sam da se sve u meni događa.
Bilo mi je teško odmaknuti se od intimnog druženja
na radionici. Bio sam tužan. Dan je bio vruć - ništa ekstra, nego onako,
regularno. Potrpao sam svojih dvadesetak kila prtljage na bajk i krenuo put svetog Mihovila. Za
desetak minuta sa mojeg lica kapao je znoj - dve-tri kapi u sekundi. I ne samo znoj.
Sjedio sam na trajektu i konzumirao svoje duševno stanje bez ijedne primisli na bijeg od količine i sadržaja. Tako ja to radim.
...
Što je to bilo na radionici? Što se je dogodilo? Kako?
Jesu li možda ljudi?
Petra, Miljena, Srđana, Tihana, Mislav, ja, Nataša i Velimir.
Još i Emilija, i još jedna osoba...
Sve njih upoznao sam tek neki dan i bez ikakvih očitih naznaka bilo je jasno da raspolažu znanjima. Pogledaj! Poslušaj!
https://www.youtube.com/watch?v=kJ0Xin8lE5I
Jesu li to Komiža i svi ljudi koji su pokrenuli ili samo zasjeli na pravi val?
Pravu frekvenciju.
Je li to bio MOJ trenutak? - koji je započeo odlaskom na godišnji, samovanjem, danima hlađenja i skrivanja od sunca. Je li to zaustavljanje na prijevoju ili na vrhu brda i puštanje pogleda u daljinu? Je li to bio trenutak spremnosti da pogledam u nešto nepoznato, odbijajući biti opterećen strahom? Ili, jako slično, trenutak povjerenja u ljude oko mene?
Sjeli smo se na plažu. Mjesec se spuštao. Tihana i Mislav tek su stigli u Komižu.
Vidio sam zvijezdu padalicu. Nisam ništa poželio, iznenadila me.
Za sljedeću zvijezdu padalicu, već sam bio spreman. Poželio sam da se razvijem.
Došla je i treća zvijezda padalica, a ja sam samo svoju želju afirmirao.
Velimir je micao moju glavu prema jednom ramenu, pa prema drugom . Čuo se zvuk pretakanja šljunka. Ljevo-desno-lijevo-desno...Zar on misli da će zvuk prestati? Nestalo je napetosti u mojoj muskulaturi - barem malo. I Natašina vođena meditacija napravila je svoje. Počeo sam se drukčije kretati. Tijelo je počelo vraćati svoju inteligenciju.
Svaki dan radionice, napravili bi kraću pauzu. Bilo je vrijeme za mali odmor. Zrak iz dvorane brzo smo trošili. U meni je svaki put ostajala želja za zadržavanjem stanja - želja da ne govorim, da ne gledam, nego da budem u svojem filmu. Radionica bi završila, a ja sam u narednim satima imao jednaku takvu želju za zadržavanjem stanja.
Nataša je vodila radionicu kao da je proučavanje pokreta isto što i proučavanje sebe!
Naravno da je.
Događanja nakon Komiže nisu se usporavala. Jedan kvantni skok, drugi...
Sutra sam u Splitu. Raspoloženje i energija se šire i putuju dalje. Mislavov sinestetički performans Prosvjetljavanje biti će izveden na Adria Art Anale-u, naravno, u izvedbi Nataše, Velimira, njega, Tihane, publike i svih koji zajašu taj val. Beskonačni val.
Prosvjetljavanje je beskonačni val svjetlosti, zvuka i pokreta.
