ponedjeljak, 15. studenoga 2010.

Egzistencijalni Ponedjeljak


TEŠKO onima koji život shvaćaju preozbiljno.
-----------------------------------------------------------

TEŠKO onima koji su osjetljivi kao ja.
------------------------------------------------

KAKO NAPRIJED?

Kako naprijed - nikad natrag.
----------------------------------------------

TJESKOBA ILI BOL?

Između tjeskobe i boli biram bol.
Čista je i jednostavna.
--------------------------------------------------

Priču ću nastaviti u Manifestu Ludila, za par tjedana.

Do podnevnih sati našao sam svoj mir. Neke od gornjih konstatacija ostale 
su mi kao neriješena pitanja - i što mi dalje preostaje? 
Egzistirati i dalje.
----------------------------------------------------------------------------------------------

Zamisli onog koji je našao blagoslov,  
dok je bio u trenucima tjelesne ili duševne boli.
Znaš li išta o njegovom osmjehu?
--------------------------------------------------------------

srijeda, 10. studenoga 2010.

Introspekcija

INTROSPEKCIJA = BUNGEE JUMPING

Introspekcija je nešto kao Bungee Jumping s čašom u ruci. Skočiš, u najdonjoj točki si tako blizu vode da zagrabiš čašom, i onda te povuku gore. Gore na mostu, pod svjetlom sunca ogledavaš tu vodu, a onda ju kušaš ustima i gutaš (ako si u stanju takvo što progutati).

Puno ih je reklo da o čemu ja razmišljam, da se zamaram. Nitko nezna da postoji nešto kao PRVO. Nezadovoljstvo koje želim ugasiti, bol koju želim istrošiti, apsurd kojem se želim početi smijati...a onda ja, posljedično, tragam za odgovorima. Masa njih je našla mehanizme kako neosjetiti i nevidjeti neke stvari. Kako ih gurnuti pod tepih. Razumijem ih. I ja  tražim svoje mehanizme za opstanak.

"Ljudi, došli smo tu, s čašom na taj Bundži, Banži, kako li se kaže. Došli smo tu gladni, malo se uzbuditi, prestrašiti, i sad je bilo u planu da idemo na klopu. Koja jebena klopa, ovo što sam progutao iz čaše će me tjerati na povraćanje cijeli dan. Trebali smo odjebat Bandži i ići odmah žderat."

Ovaj gore nije znao da je zagrabio iz rijeke svog života.
To što je voda mutna, jebiga, njegova je i trebao bi ju prigrliti.

Tako je to s introspekcijom. Uđeš u dubinu sebe, zagrabiš i nađeš ono što imaš. Ne možeš dobiti ono što nema, ono što bi ti volio. Dobiješ odgovore koji su odlično rješenje, jasna formulacija tvojih misli, dobiješ na dlanu jasno formuliran prirodni zakon - u takvom slučaju možeš uživati u slavodobitnom raspoloženju.
   Neki put dobiješ odgovor koji ti nije drag. Tada se sve svodi na tvoju mogućnost pomirenja sa činjenicama i sposbnost prihvaćanja samog sebe, takvog kakav jesi. Možda se to ne vidi  odmah, ali i takva saznanja vrijede.

Zašto mi treba introspekcija? 
Zato jer se ponekad udaljim od samog sebe, pa hoću natrag, hoću se približiti? 

-----------------------------------------------------------------------------------------

VIZIJE

Vizije - to su prve jutarnje ideje.
Vizije su moćne vodilje (kao i ljubav).

---------------------------------------------------------------------------------------

PUTEVI SVILE

Krećem se putevima svile,
nebih li nešto na tom putu pokupio i stavio u sebe.

--------------------------------------------------------------------------------------

ZAHVALNOST

Jedan od klučeva sreće je zahvalnost.

Sjeti se kad si bio zahvalan. Zar nisi tada vjerovao 
da zaista imaš sreću?

-------------------------------------------------------------------------------------

BOŽANSKI ČIN

Dva su božanska čina. Stanja. Zadovoljstva.Moći.
(moći) Primati i (moći) Davati.

Ima ih još! 
Posredovati u tome.

--------------------------------------------------------------------------------------

ŠTO I KAKO U SEBI

Jedna je stvar ŠTO sve čovjek nosi u sebi. Druga je stvar, KAKO to sve čovjek nosi u sebi.
ŠTO nosi u sebi,ovdje i sad, to je svršen čin, život je donio svoje.
KAKO nosi u sebi - tu ima puno prostora za promjene. Nakon što za života skupiš neŠTO, ostaje pitanje KAKO ćeš to nositi.
Ovaj KAKO zatim utječe na nove stvari koje ćeš skupljati u sebi (za sebe).
Na ŠTO čovjek utječe birajući milje u kojem se kreće, izazove na koje se odvaži...

Što god imaš u sebi, uči se i znaj kako nositi. Drukčije to nemožeš iskoristiti, može ti biti samo teret. Znaj kako gospodariti time.  Budi svjestan svega što nosiš u sebi.
Znaj kako živjeti i uživati u vlastitoj koži.

Začas će se vidjeti tvoga sunca sjaj.

-------------------------------------------------------------------------------------

FRUSTRACIJE

Pokosi svoje frustracije, prije nego one pokose tebe.
---------------------------------------------------------------------------------

NA RASPOLAGANJU

Ljubav, mržnja.
Život, smrt.
Veselje, bol.
Živost, mrtvilo.
Energija, umor.
Snaga, slabost.
Sve mi je to na raspolaganju.

Što ću si izabrati?
Tko će mi poslije biti kriv?
------------------------------------------------------------------------------------

MOJE POTREBE

Ja bih da oni ispunjavaju moje potrebe.
Sve ono što mi treba.
Ja bih volio da oni budu moji anđeli na zemlji.
Da budu anđeli, baš za moje potrebe.

...onda ja pred njih stavljam svoja očekivanja,
postavljam im zadatke, postavljam svoje zahtjeve,
i gledam jesu li na nivou tog zadatka.
Kad vidim da nisu, onda mi nisu dovoljno dobri.

Pitao sam ih što žele, ali nisam provjeravao što Oni mogu i koliko mogu.

Oni.

Ljudi.

-----------------------------------------------------------------------------------

MOJ OSMJEH

Moj osmjeh je sreća.
Moj osmjeh je sloboda.
Moj osmjeh je moć.
Moj osmjeh je pobjeda.
Moj osmjeh je poklon.

Moj osmjeh je fasada.

Što da radim kad mi ponestane osmjeha?

Jesi tu negdje? U blizini?

------------------------------------------------------------------------------------

MOJA SREĆA

Moja sreća skače okolo.
Skače ljudima na glavu.

Moja sreća MOŽE biti sama.
Više voli biti s ljudima.

Moja sreća ne vidi sve.
Ne vidi ono u što ne treba gledati.

Moja sreća MORA biti veća,
od mojeg tereta, od mojeg smeća!

Moja sreća je i tvoja sreća.
Imaš sreću što vidiš moju sreću.

Tkooo zna kad ćeš ju ponovo vidjeti.

-----------------------------------------------------------------------------------

UNESTABILJENA SITUACIJA

The unstabile situations are stabile platform for progress.

------------------------------------------------------------------------------------


INTROSPEKCIJA  je unutarnja inspekcija.


-----------------------------------------------------------------


utorak, 2. studenoga 2010.

01.11.

Za početak, zvučna kulisa:
www.youtube.com/watch?v=t6RmQItVNdg

Dan Mrtvih proglasiti ću Danom Smrti. Prva polovina priče su mrtvi, a druga polovina priče je sama smrt. Mrtvih se prisjećamo. Smrt? - o njoj ne govorimo. Njom se ne bavimo. Nije priča o smrti vezana samo uz pitanje "što nakon umiranja?", već ima ozbiljne konotacije na smisao života, na ono "koji je smisao ovog što činimo sad, ako u jednom momentu nestajemo, prestajemo, idemo odavde ili što već?"

 Tridesete, četrdesete, pedesete... S godinama čovjek posjećuje sve više groblja, kupuje sve više svijeći...U jednom trenutku poznaje više ljudi koji su umrli, nego živih. Više poznanika pod zemljom, nego na zemlji.

----------------------------------------------------------------------------------------------

Što sad znači taj ritual odlaska na groblje? Koga tamo susrećeš? S kim se sastaješ? 
S kim razgovaraš?


Skuplja li se broj ljudi kojima odlaziš na grob? Ima li ih dovoljno za napraviti tulum? 
Kad ćeš im se pridružiti? Namjeravaš li im se pridružiti? Žuri li ti se?
Jel' bi im se volio pridružiti? S kim bi više volio biti, s ovim živima ili s onima 2m ispod?


Što misliš tko je spokojniji, ti ili oni? Tko mirnije spava? Počivaju li oni u miru? 
Počivaju li svi u istom miru? Zaslužuju li svi isti mir?
Što TI radiš u svojem životu? Hoćeš li ti zaslužiti svoj mir?

----------------------------------------------------------------------------------------------

03.10. Nedaleko od Generalskog Stola, rijeka Dobra.

Bili smo odradili preko pola planirane vožnje. Stali smo na jednoj čistini i napravili još jednu od mnogobrojnih stanki.


  Božo je pitao: Što mislite šta ima poslije smrti? Ima li nečega poslije smrti?
Ivana je rekla da nema ništa.
Ja sam rekao da je to "ništa" vrlo nefizikalno, misleći pritom protuprirodno (grč. fizis - priroda). Prirodno mi je cirkuliranje energije, vjerujući pritom da je duša nekakva vrsta energije.
Gordan je rekao: Ekšli, katingedž znanstvenici zapravo vjeruju da vrijeme ne postoji (ne teče), vjeruju u nekakvu višu inteligenciju...


Primjetio sam da se Gordan zapravo nije izjasnio. On je rekao što netko drugi misli. Što ON misli? Njegovo "cuttingedge znanstvenici" odvelo je moja razmišljana u drugom smjeru. Očito je bilo da postoje normalni znanstvenici i "cuttingedge". Pitao sam se što je pošlo u krivom smjeru i kad  se je to dogodilo. Zašto znanstvenici nisu dobri filozofi, kako su to ranije bili? Zašto postoje znanstvenici koji se drže unutar granica dozvoljenog (jer će u protivnom biti proglašeni hereticima), i oni koji su "cuttingedge"? 


Zašto znanost nezna ništa o REM fazi sna (osim što zna pridjeljivati nazive)? Zašto nezna ništa o tome kako sam neki dan s 2m visine promatrao tko doma u poldva u noći ide na WC, da bi 
me onda nešto usisalo u moje tijelo i u sljedećem trenutku odgurujem jastuk od sebe. 
  Tamo gdje ostaje jedino ljudska percepcija, osjetilno iskustvo i tumačenje, tamo znanost prestaje. Većinom prestaje. 
  Stvarnost je puno više od toga što znansvenici uspjevaju izmjeriti svojim napravama, pa makar izmjerili da čovjek izgubi 17 grama u trenutku smrti. 
  Ako znanost o nečemu najmanje zna, onda je to o smrti.

---------------------------------------

28.03. SANJAM

Sana je nadolazila.
Baka je pripremala sve što nam treba za prelazak rijeke.
Otišla je po čamac, i vezala ga dalje od obale.
  Bili smo sigurni u njenu ljubav, znanje i mudrost.
jednog dana bake više neće biti i ostat ćemo bez svega toga.

Budim se.

Bake nema već neko vrijeme.
Danas je mamin 61.rođendan. 
Ni nje neće biti jednog dana.

Svi koje volim malo-pomalo odlaze.
Jedan po jedan.

----------------------------------------

GROBLJA

Groblja su romantična mjesta.

Na groblja ljudi dolaze želeći da njihovi voljeni ustanu iz 
grobova.
Na groblja ljudi dolaze pokušavajući oživjeti svoje voljene.
Ok, to sam vidio iz nekih filmova.

Što je ostalo između tebe i umrlog čovjeka?
Što je ostalo nakon svih tih godina?

Groblja su pročišćena mjesta.
Ostala je samo ljubav.

-----------------------------------------

NA ULAZU

Natpis na ulazu u groblje:

Pokopali ste svoje voljene.
Ne i svoju ljubav prema njima.

-----------------------------------------

UMIRANJE

I sporo umiranje može biti užitak - 
ako imaš s kim umrijeti.

Tako izgleda ljubav.

-----------------------------------------

31.10.

Bio sam u tom moodu prisjećanja  svojih mrtvih.  Hmm...kao da me blizina vlastitoj  boli čini jačim.  Puuuuno jačim  čovjekom.   Definitivno me blizina  vlastitoj boli  čini bližim  sebi. Ne opirem joj se. Ne zazirem od nje. 


Završavam dan uz glazbu. Raspoložen sam potencirati činjenicu da večer pred Dan Mrtvih odlazim slušati živu svirku. 


Oni na bini sviraju, 
pred Dan Mrtvih. 


Slavimo život, 
pred Dan Mrtvih. 


Uostalom, život i smrt su nedjeljivi. Nove ideje, novi porivi, novi snovi, znače smrt starih. Nema koračanja naprijed bez  ostavaljanja istrošenog i trulog za sobom. 


Volio bih da smrt izgleda ovako: