01.11.

Za početak, zvučna kulisa:
www.youtube.com/watch?v=t6RmQItVNdg

Dan Mrtvih proglasiti ću Danom Smrti. Prva polovina priče su mrtvi, a druga polovina priče je sama smrt. Mrtvih se prisjećamo. Smrt? - o njoj ne govorimo. Njom se ne bavimo. Nije priča o smrti vezana samo uz pitanje "što nakon umiranja?", već ima ozbiljne konotacije na smisao života, na ono "koji je smisao ovog što činimo sad, ako u jednom momentu nestajemo, prestajemo, idemo odavde ili što već?"

 Tridesete, četrdesete, pedesete... S godinama čovjek posjećuje sve više groblja, kupuje sve više svijeći...U jednom trenutku poznaje više ljudi koji su umrli, nego živih. Više poznanika pod zemljom, nego na zemlji.

----------------------------------------------------------------------------------------------

Što sad znači taj ritual odlaska na groblje? Koga tamo susrećeš? S kim se sastaješ? 
S kim razgovaraš?

Skuplja li se broj ljudi kojima odlaziš na grob? Ima li ih dovoljno za napraviti tulum? 
Kad ćeš im se pridružiti? Namjeravaš li im se pridružiti? Žuri li ti se?

Jel' bi im se volio pridružiti? S kim bi više volio biti, s ovim živima ili s onima 2m ispod?

Što misliš tko je spokojniji, ti ili oni? Tko mirnije spava? Počivaju li oni u miru? 
Počivaju li svi u istom miru? Zaslužuju li svi isti mir?

Što TI radiš u svojem životu? Hoćeš li ti zaslužiti svoj mir?

----------------------------------------------------------------------------------------------

03.10. Nedaleko od Generalskog Stola, rijeka Dobra.

Bili smo odradili preko pola planirane vožnje. Stali smo na jednoj čistini i napravili još jednu od mnogobrojnih stanki.

  Božo je pitao: Što mislite šta ima poslije smrti? Ima li nečega poslije smrti?

Ivana je rekla da nema ništa.

Ja sam rekao da je to "ništa" vrlo nefizikalno, misleći pritom protuprirodno (grč. fizis - priroda). Prirodno mi je cirkuliranje energije, vjerujući pritom da je duša nekakva vrsta energije.

Gordan je rekao: Ekšli, katingedž znanstvenici zapravo vjeruju da vrijeme ne postoji (ne teče), vjeruju u nekakvu višu inteligenciju...

Primjetio sam da se Gordan zapravo nije izjasnio. On je rekao što netko drugi misli. Što ON misli? Njegovo "cuttingedge znanstvenici" odvelo je moja razmišljana u drugom smjeru. Očito je bilo da postoje normalni znanstvenici i "cuttingedge". Pitao sam se što je pošlo u krivom smjeru i kad  se je to dogodilo. Zašto znanstvenici nisu dobri filozofi, kako su to ranije bili? Zašto postoje znanstvenici koji se drže unutar granica dozvoljenog (jer će u protivnom biti proglašeni hereticima), i oni koji su "cuttingedge"? 

Zašto znanost nezna ništa o REM fazi sna (osim što zna pridjeljivati nazive)? Zašto nezna ništa o tome kako sam neki dan s 2m visine promatrao tko doma u poldva u noći ide na WC, da bi 

me onda nešto usisalo u moje tijelo i u sljedećem trenutku odgurujem jastuk od sebe. 

  Tamo gdje ostaje jedino ljudska percepcija, osjetilno iskustvo i tumačenje, tamo znanost prestaje. Većinom prestaje. 

  Stvarnost je puno više od toga što znansvenici uspjevaju izmjeriti svojim napravama, pa makar izmjerili da čovjek izgubi 17 grama u trenutku smrti. 

  Ako znanost o nečemu najmanje zna, onda je to o smrti.

---------------------------------------

28.03. SANJAM

Sana je nadolazila.

Baka je pripremala sve što nam treba za prelazak rijeke.

Otišla je po čamac, i vezala ga dalje od obale.

  Bili smo sigurni u njenu ljubav, znanje i mudrost.

jednog dana bake više neće biti i ostat ćemo bez svega toga.

Budim se.

Bake nema već neko vrijeme.

Danas je mamin 61.rođendan. 

Ni nje neće biti jednog dana.

Svi koje volim malo-pomalo odlaze.

Jedan po jedan.

----------------------------------------

GROBLJA

Groblja su romantična mjesta.

Na groblja ljudi dolaze želeći da njihovi voljeni ustanu iz 

grobova.

Na groblja ljudi dolaze pokušavajući oživjeti svoje voljene.

Ok, to sam vidio iz nekih filmova.

Što je ostalo između tebe i umrlog čovjeka?

Što je ostalo nakon svih tih godina?

Groblja su pročišćena mjesta.

Ostala je samo ljubav.

-----------------------------------------

NA ULAZU

Natpis na ulazu u groblje:

Pokopali ste svoje voljene.

Ne i svoju ljubav prema njima.

-----------------------------------------

UMIRANJE

I sporo umiranje može biti užitak - 

ako imaš s kim umrijeti.

Tako izgleda ljubav.

-----------------------------------------

31.10.

Bio sam u tom moodu prisjećanja  svojih mrtvih.  Hmm...kao da me blizina vlastitoj  boli čini jačim.  Puuuuno jačim  čovjekom.   Definitivno me blizina  vlastitoj boli  čini bližim  sebi. Ne opirem joj se. Ne zazirem od nje. 

Završavam dan uz glazbu. Raspoložen sam potencirati činjenicu da večer pred Dan Mrtvih odlazim slušati živu svirku. 

Oni na bini sviraju, 
pred Dan Mrtvih. 


Slavimo život, 
pred Dan Mrtvih. 

Uostalom, život i smrt su nedjeljivi. Nove ideje, novi porivi, novi snovi, znače smrt starih. Nema koračanja naprijed bez  ostavaljanja istrošenog i trulog za sobom. 

Volio bih da smrt izgleda ovako: