Redovni Servis

-započelo je tijekom ljeta

-uspuzalo se na leđa, polako, neprimjetno

-unutar kratkog vremena, više stvari je izlazilo van,

a osjećaji su bili dovoljno teški, dovoljno neželjeni

Ja sam sve to povremeno napipavao, pa sam povremeno okretao leđa, jer boli. Došlo je sve istovremeno, u paketu.

To su duboko ukorjenjeni, od ranog djetinjstva nošeni osjećaJI: nevoljenosti, nepodržanosti od okoline. Nevoljenje vlastitog života, manjak osnovnog zadovoljstva življenja, čak i necijenjenje samog dara života. 

Nevoljenje i necijenjenje onog što jesam manifestira se kao traženje nekog drugog sebe.

S tim osjećajem nevoljenosti, bio sam poput crne rupe - pažnje mi nikad nije bilo dovoljno, i ponekad sam bio nesiguran u privrženost mojih najbližih meni. To je bilo tih par loših kamenova temeljaca koji su bez obzira na sve životne napretke, stajali u meni i postavljali određeni setup s kojim započinjem, sve što započinjem.

Sasvim "dobri" temelji za samorealizaciju, za krenuti dalje. E pa...idemo dalje.

Okončanje se dogodilo u ranovečernjim satima, kad sam sve to sasta(vi)o u jedan paket i promotrio u trenutcima prije zapadanja u san. Zakonitost je uvjek jednaka - NE postoje pandorine kutije i zabranjene teme, nema guranja pod tepih - a ako to i činim, nijedan nije dovoljno težak da

poravna to što sam htio pogurnuti ispod. Sve u meni može postojati samo kao jasno vidljivo, upotpunosti prihvaćeno, na tacni- sa svih strana ogledano.

Tu su se nalazili neki ljudi u mojem životu koji su namirišavali što to u meni zaista je.

Nitko se nije usuđivao taknuti u to, jer se na meni vidjelo koliko je to bolno.

--------------------------------------------------------------------------------------------

Kriza ispunjenja vastite biti najgora je kriza kroz koju sam prošao.
U ranoj mladosti.
Zatim sam se počeo šaliti i sa najgorim stvarima.
Isto onako kao su se Židovke šalile jedna s drugom zbog odrezane
kose.

Mir svima.