četvrtak, 2. lipnja 2011.

Savjetnica Troi



SAVJETNICA TROI

Uvod:

U zvjezdanim stazama, Star Trek: The Next Generation, bila je ta neka savjetnica Troi. Mogla je osjetiti ono što drugi osjećaju. Svoju osjetilnu sposobnost naslijedila je od majke koja je s druge planete. Tamo, na toj planeti, svi su navodno takvi. O nama i našoj planeti neću sad…

Autoru njenog lika mogu zamjeriti to što mistificira jednu ljudsku sposobnost. Toliko je toga što si možemo zamisliti, i što zaista spada u područje ljudskih mogućnosti. Druga je stvar koliko su te mogućnosti  p(r)obuđene. Moguće je da kreatorima i podržavateljima trenutnog
poretka upravo odgovara zakopavanje nekih ljudskih potencijala. OK, o nama i našoj planeti neću sad…

---------------------------------------------------------------------------------------------------------

Našli smo se nas nekoliko srednjoškolskih prijatelja. Peti je doveo svoju nećakinju. Uskoro će ju otpratiti na autobusni kolodvor. Nećakinja je bila tiha, povučena – tako su barem svi primjetili.

Kad je peti prijatelj otpratio svoju nećakinju prema autobusnom kolodvoru, rekao sam ostatku društva da mi padne mrak na oči čim ju vidim. Rekli su da pretjerujem, da je samo tiha i povučena. Nešto me je frustriralo. Sve mi se gadilo. Najrađe bih cijeli svijet sravnio sa zemljom – tako sam se osjećao pogledavajući u nju.

Od petog prijatelja smo uskoro saznali da je njegova nećakinja žrtva seksualnog zlostavljanja
u obitelji.

Tamo gdje vladaju sreća i spokoj, tamo je lako biti savjetnica Troi. Tamo gdje su bol i tjeskoba, malo je teže.

Nemožeš osjetiti tuđu bol, a da i tebe ne zaboli. Takav je bio posao savjetnice Troi.
Od tada je prošlo puno godina. Još sam nekoliko puta bio gnjevan. Nije bilo lako – to je stanje koje uvjek započinje s puno boli. A kad se riješim gnjeva, dalje ostaje bol. Bol treba ostati bol. Bol ne treba prevoditi u bilo što drugo. Grozim se vlastitog gnjeva, od njega prvi nastradam ja. Bože sačuvaj mi srce i želudac.

Lijek za gnjev je Ljubav.
Kao i za sve ostalo.

----------------------------------------------------------------------------------------------

POSLIJE OCA



Otac nije ispunjavao moja očekivanja. Trebao sam jačeg lidera. Bio je neodgovoran i pekla ga je savjest zbog toga. Nudio je dovoljno emotivne topline, ali je držao distancu. Bio sam spreman riskirati,  samo da si priskrbim njegovu otvorenost i približavanje.Čak sam mu  dozvoljavao  i da me povrijedi. On je i to činio, samo da održi svoju distancu.


Kako to biva između roditelja i djece,  roditelji u nekom trenutku izgube priključak i počnu zaostajati.  Prestanu biti up to date sa svojom djecom.  To je izmeđuostaloga bio jedan od razloga pucanja naše komunikacije. Povjerenje u njega izgubio sam jako rano, ne sjećam se kad točno.  To bi se moglo nazvati početkom mojih problema.  Tako sam se odrekao i njegove zaštite. I podrške. I pomoći.

Znao je popiti i biti loš prema nama. Ponekad bi demoni njime ovladali.
Zaspao bi s namrštenom facom, i imao bi bore zlog čovjeka. Koliko je samo mračne podsvjesti izlazilo iz njega…

Otac me je uvjek učio poštenju. Nije me učio opstanku. Nije me učio kako ću ''kao takav'' opstati. Nije znao kakav sam ja to ''takav''. Takav sam.
Nije znao kakve sam puteve birao, i kakve sam kušnje prošao. Moje su godine išle, i polagano sam mu opraštao njegove grijehe. Bilo je vrijeme da počnemo mijenjati uloge. Mogao sam ga razumjeti. Nije to znao.

Neke stvari o njemu, saznavao sam od mame. Kockice o njemu slagao sam i nakon njegove smrti.

Bio je čovjek sposoban za iznimne poteze. Ipak, tu svoju iznimnost nije unio u obiteljski život. Bio je odličan stolar, policajac i znao je s djecom. S malom djecom (ja neznam kad sam to ikad bio).

Dugo sam nosio ljutnju u sebi. Koštala me energije, zdravlja, sreće…Izgleda da sam ga ipak više volio, nego što sam bio ljut. Mjesecima nakon što je umro, ponekad bih sjeo na klupu u parku i zaplakao. Prisjećao sam se njegovog života, i kao da sam osjećao svu njegovu bol.

San:

Tata dolazi kući. Šuti. Nešto ga boli – vidim mu po licu. Drži se za ruku. Ne govori gdje ga boli. Ni zašto ga boli. Je li pao?
Nakon svega što je prošao u životu, ne želi čuti još jednu osudu.
Nemogu mu pomoći. To boli.

Nadam se da ću ga opet vidjeti.
U snu.



Nema komentara:

Objavi komentar