Ljudska Duša

  

Uvod:

Zadnjih 10 i više godina nisam vodio puno brige o egzistenciji (materijalnoj). Auto, stan, nula bodova. Posvetio sam se svojim sitnim zadovoljstvima - to je jedino što mi je bilo zaista važno. Hranio sam svoju dušu.  Da mi prije reda ne umre. Da ne postanem hodajući leš. Isti onaj kakve svakodnevno susrećem.

Ili ja nju hranim, i ona se drži za tjelo, ili gladuje i gleda kako će pobjeći. Njeno gladovanje značilo  bi   ili skoru smrt,  ili sporo umiranje narednih 50-60  godina. Bilo bi to klasično životarenje.

Pristajem na sve - drame, turbulencije, oluje...uostalom, to je život! Nikakvo sporo, besmisleno truljenje ne dolazi u obzir!

---------------------------------------------------------------------------------------------- 

STRUČNJAŠTVO

Svi su neki stručnjaci. Stručnjaci za ovo, stručnjaci

za ono...Je li netko stručnjak za vlastitu dušu?

---------------------------------------------------------------------------------------------- 

KOLIKO ČOVJEK VRIJEDI

Čovjek vrijedi onoliko koliko je dobar. Slažeš se?  Ne slažeš se?

A da najprije definiramo što to znači biti dobar?

Mjera čovjeka je u tome što je dao ljudima oko sebe. Čovjeka se mjeri po tome kakav je u interakciji s drugima. Aaa...ima tu još stvari.  Radiš li razliku između sebe i drugoga? Kakvu razliku radiš? (kad, kako, zašto?)

Ono kakav si prema drugima, to govori o tebi. Možeš ti htjeti ovo ili ono, ovako ili onako, ono si što činiš drugima. Naravno, bitno je i što  čovjek čini u svojim mislima.

Na početku svega, uvjek bijaše misao. Misao ili poriv? Jesmo li možda svi jednaki po porivima, ali nas razlikuje ono što činimo s tim porivima? Netko mora carovati svim tim porivima. Način na koji caruješ njima - to je ono što te određuje.

I ono čime hraniš svoju dušu.

----------------------------------------------------------------------------------------------

OSMJEH

Osmjeh vrijedi onoliko koliko duše izlazi iz njega.

----------------------------------------------------------------------------------------------

SMIJEH I SUZE

Ljudi su lijepi kad se smiju i kad plaču.

Valjda zato što onda čista duša izlazi iz njih.

----------------------------------------------------------------------------------------------

LJEPOTA

Duša je lijepa onoliko

koliko svemira progovara kroz nju.

----------------------------------------------------------------------------------------------

DA BI

Da bi znao i cijenio što je dobro, moraš i sam biti dobar.

Da bi prepoznao i razumio što je loše i zašto je nešto loše,

trebaš poznavati vlastitu nižu prirodu.

Da bi mogao prihvaćati pojave, ljude, moraš čim manje suditi,

dijeliti na dobro i loše.

Da bi mogao zagrliti, moraš moći voljeti.

Da bi mogao voljeti, moraš imati ljubavi u sebi.

Da bi imao ljubavi u sebi, dovoljno je biti čovjek.

Dovoljno?

Ne znam. U kakvom svijetu živimo, hmm...

Svašta sam vidio i doživio. Jako malo ljubavi.

Ako je dovoljno biti čovjek, gdje su ti čovjeci, da ih vidim.

Ili sam ja vidio krive čovjeke.

Možda da ostanem tu pri muzičarima i pevaljkama?

Tu sam valjda na sigurnom. Tražim mjesto di se neću morati

štititi, čuvati non-stop od nečega. Di mi to neće biti prvo

na pameti. Di ću moći ugađati sebi i drugima, bez rizika i

bez bojazni. Di ću moći dati SVE od sebe, a da pri tom,

to SVE bude na najbolji mogući način iskonzumirano.

----------------------------------------------------------------------------------------------

NEMA TOGA U OGLASIMA

Tražim u oglasu tko skida bol s leđa, ramena, srca...

Nitko!

Ostaje mi da sve rješavam sam. Zapravo, nas nekoliko

srodnih duša može prepričavati svoje priče.

Možda se time može nešto dobiti.

Nisam se nadao da ću reći "nas nekoliko".

Je li moguće da nisam sam?

---------------------------------------------------------------------------------------------- 

ČETIRI STRANE GIPSA

Bio sam roknuo s bajka, u šestom mjesecu. Imao sam longetu od lakta do šake. Nije bilo loma. Bilo bi super da su mi stavili gips, iako nema vidljivog loma.

Na gips se može potpisivati.

Postoje četiri strane gipsa.

Gornja strana:

To je strana koja je najviše na mojem oku. Tamo

se potpisuju ljudi koji žele da ih imam na umu.

Prednja strana:

To je strana koju svi oko mene najbolje vide.

Tamo se potpisuju oni koji žele da se vidi

kako su uz mene.

Donja strana:

To je strana koju najmanje mogu vidjeti.

Na nju se oslanjam. Tamo se potpisuju oni koji žele

da se oslonim na njih.

Stražnja strana - ona pri mojem tjelu:

To je strana koja je najbliže srcu. Posebno je blizu

ako ruku držim uzdignuto kako je doktor upozorio.

Tamo se potpisuju oni koji mi žele biti k srcu.

----------------------------------------------------------------------------------------------

DOBRA KUPOVINA

Došao sam na Stross, poslušati Amaliu.

Amalia je pjevala, to svoje, na portugalskom.

Vidim, u stanci prodaje svoje CD-e.

He-he, nek preskoči porez, baš bi mi bilo drago.

"Može i meni jedan. Kol'ko?".

"Sto." veli ona.

"St!" bio je to uzvik u meni.

"Dooobro."(uzlaznom intonacijom)

"You can buy some things, but You can not pay them." rekao sam joj pun zahvalnosti što uopće pjeva.

Osmjehnula se pomalo iznenađeno, ne očekujući da joj dajem toliko na važnosti. Baš sam uživao u tih par progovorenih riječi. Bilo bi mi drago da uvjek kad me vidi osjeti istu emociju koju sam ispustio u prostor, te ljetne večeri na Strossu.

----------------------------------------------------------------------------------------------

DNO DNA

Najkraći dan u godini je 21.12.

Od 19. do 25.12. Trajanje dana gotovo da ne mjenja svoju duljinu.

Kreće se unutar jedne minute. U tih nekoliko kratkih dana, 21.12. gotovo

da ne odskače po svojoj kratkoći.

DNO DNA

Treba doći do dna i vidjeti što u ima u njemu. Tek onda znaš kakav si, od čega si sazdan, i što te pogoni.

I? Kako izgleda moje dno? Pa...nema tu ništa spektakularno, niti odveć mračnog.

Moje dno, je "dno priznanja". Dno je onda kad sam bio prisiljen priznati sam sebi. Mogao sam i prije priznati sam sebi, ali zbog nečega nisam. Za mene su to bila priznanja nemoći i neznanja.

Nema tragedije u tom dnu, iako postoji ukorjenjeni i rašireni pogled na to što bi značilo "dno dna" - nešto kao završna točka na koju si došao idući putem propasti.

Dolazak do dna obilježen je onim što čovjek čini na putu prema tom dnu. Kako je dotle došao, što je (po)činio, što nije učinio (a bila mu je prilika, ili se obvezao),koje mostove je porušio, s kojim ljudima je poremetio odnose.

Svijetlu stranu kao da nevidi nitko. Nešto mora biti točka prekretnica. Nitko neće samo tako promjeniti svoj smjer, iz destrukcije krenuti u stvaranje. Negdje u nekom trenutku čovjek je promjenio karakter svojih  djelovanja. Taj trenutak promjene je bio "dno dna". Trenutak početka. Trenutak pronalaženja boljih rješenja.

Živilo dno dna!

Živio brzi put prema dnu. Bolje brzo dolje i natrag, nego rastezanje do u nedogled, da bi nakraju ipak dospio na kolosjek koji ti je neizbježan.

----------------------------------------------------------------------------------------------

POKAJNIČKA PRIČA

Uvod:

Ja, moje funkcioniranje, moje disanje, sve to je bila njena sramota.Prevaljeni put od obožavatelja do mrzitelja za mene je bio stravičan.

Tih dana bio sam sam. Našao mi se pri ruci taj pas. Hranio sam ga tortilla čipsom. Hranio sam ga usta na usta. Tako je lako bilo dati mu povjerenje. Baš mi je trebao. Psi su suosjećajni. Šaptao sam mu na uho koliko mi je teško.

Pas ipak nije bio dovoljan. Ljutnje je ostalo i praviše. Prošao je još koji mjesec, i napravio sam dovoljno sranja za svoju pokajničku priču.

Pokajnička Priča

Potisnuo sam svoju povrijeđenost i ljutnju. To je postupno zakuhalo u meni. Poželio sam da ona osjeti isto. Nek se i ona davi u negativnim emocijama kao i ja. U jednom momentu sam odlučio pustiti sve iz sebe van. Možda se tako oslobodim negativnih emocija.

  Bio sam željan osvete. Ako me ne poštuje, nek me se boji. Nek se ne osjeća komotno u mojoj blizini. Napisao sam joj pismo mržnje, s tihom prijetnjom. Htio sam joj oduzeti pravo na mir.

Nestalo je osmjeha s mojeg lica. Prešao sam na mračnu stranu. Rekao sam sebi da nemoram biti ni sretan ni dobar čovjek. Nisam htio izaći među drage mi ljude. Nisam htio da me vide takvoga. Moguće je da bi potakli konflikt u meni. (svjetlo-tama)

  Bilo je to nešto najružnije što sam ikad učinio. Nikad nisam osjećao takvu potrebu ispovjediti se. Trebao mi je netko tko će mi reći da zavrijeđujem oprost i da vrata svjetlosti nisu zauvjek zatvorena.

Ima li povratka sad kad sam uprljao ruke? Ahhh...koliko sam puta rekao da ružne stvari čine nesretni ljudi. Nedostajao mi je zagrljaj u pravom trenutku...i utjeha. Zgriješio sam pišući

preko bijelog papira, možda preko bijelog papira mogu natrag?

Da! Ja bih natrag!

  Možda je dobro ako se zbog takvog nedjela zgadim sam sebi. Možda je izlet na mračnu stranu bio sasvim dobra stvar? Možda je dobro vidjeti kako izgleda biti s one strane mojih životnih puteva?

Otišao sam gdje mi nije mjesto, da bih bolje znao gdje mi JE MJESTO! Cijena takve vratolomije je razočaranje u samog sebe. Aaaa...ništa. Naći ću neku čistu dobru dušu, i zamoliti je za utjehu. Utjehu sam puno puta pružao. Sad će mi valjda biti vraćeno.

Bilo bi jako, jako dobro da iz svega izađem kao čovjek s novim znanjem. Povrijeđene emocije traže...Utjehu. Povrijeđeni ponos traži...Zadovoljštinu. Zadovoljština je obično agresivna.

Možda sam zaboravio da u trenutku revanša, mač koji probija drugog, probija i mene. Nek me obilježi to što sam činio preko, svetog mi, bijelog papira. Nek mi piše na čelu.

Bilo bi jaaaako dobro da iz svega izađem kao čovjek s novim znanjem. Novim znanjem i starim vrijednostima.

Da, malo me je mrak progutao.

Ja bih natrag.

 Rasplet:

 Vjeku sam odabrao za ispovjednika. Otišao sam se sjesti u  omiljeni kafić. Tamo ću u omiljenim ambijentu ispuštati dušu na papir. Tražit ću nekoga Vjekin mail, pa ću mu mailati:

 "Bok Vjekoslave

Ko bi reko da ću malo posrnuti. Dogodi se. Pisanom rječju ogriješio sam se o vlastite ideale. Bio je to moj mračni životni trenutak. Sad te evo tražim trunku utjehe..."

Dolazi moj novi poznanik.

On: "Kako si?"

Ja: "Jako loše. Napravio sam jednu od najružnijih stvari u životu."

...

...

On: "Jesi joj prijetio smrću? Bilo kako tjelesno?"

Ja: "Ne. Dao sam joj do znanja da prekidamo tek započeto primirje i da me se treba i dalje bojati"

On: "To ti je normalno. Koliko znam tebe, i koliko sam uspio nju upoznati, morala te je razočarati. Ona ima taj svoj visoki ego...Neće odstupiti od svojih postupaka što god je napravila,  dobro ili loše..."

 Ispalo je da s kim sam imao posla, tako sam i prošao. Neke krize ove godine sam prošao uz puno zadovoljstvo življenja. Ovo s njom se malo rastegnulo. Nisam se smirio dok nismo zamjenili uloge. Dok nisam povratio moć u svoje ruke. Sad je ONA bila u MOJOJ milosti. Sad se JA igram Boga.

Kako lako sam bio spreman razapeti samog sebe. Pa ja stvarno nemam milosti. Prema sebi. Lako je ljudima samnom. Ne moraju se bojati kako ću postupiti čak i kad sam u tamnom trenutku odmazde. Umjesto njih, na to pazim ja.

Moj bijeli papir, kao da liječi sve. Obraćajući se njemu, vraća mi se povjerenje. U mene i svijet oko mene. Moguće je da ću dugororčno ostati pri svom bijelom papiru.

Bijeli papir.

U bijeloj sobi.

I ja.

Percepcija

Priču bih postavio ovako:

Percepciju doživljavam kao nešto povezano s osjetilima, ljudskom osjetilnošću općenito. U početku postoji nešto što je moguće vidjeti, čuti, namirišati, dodirnuti...Razlike u percepciji su ono različito što ljudi interpretiraju gledajući u istu stvar.Razlike u percepciji su vidljive kao različite količine informacija koju ljudi izvlače na površinu gledajući u istu stvar.

Percepcija prethodi ulasku u analizu viđenog, i promišljanju općenito.Percepcija je više od gledanja i slušanja. Ona je rezultat raspolaganja senzorima, s time da senzor nikad nije samo oko,uho i nos... senzor je i mozak, jer je mozak taj koji raspoznaje,doživljava , primjećuje.

Kad se ima dovoljno percepcije, onda se ima i dovoljno brzih reakcija, odluka, odgovora… Uz dovoljno percepcije, promišljanja često nisu potrebna, jer se sve vidi odmah i sad, sve je jasno i nema se o čemu razmišljati.

Različiti su razlozi manjka percepcije. Recimo, zatupljenost i plitkost kao životni stil mogu biti razlog gubitku percepcije. Može biti i tjelesni razlog, ali to je tek u manjem broju slučajeva – manjak inteligencije. Percepciju je moguće proširivati. Vjerujem da postoji konsenzus znanstvenika o tek minimalnoj mogućnosti mijenjanja inteligencije kroz život (na bolje). Percepcija je ta koja znatno zavisi od čovjekovog pristupa, od naučenog, od proživljenog.

Postoji i zamućenje percepcije, jako česta pojava. Razlozi su psihičke prirode, tipa frustracija, strah, tjeskoba, depresija…Bez obzira na razlog, efekt je uvjek isti, gubi se puno, jer je percepcija ono što prethodi razmišljanju i rasuđivanju. Uz slabu percepciju, niti promišljanja ne mogu biti kvalitetna, svrsishodna.

Slijed događanja obično ide ovako: 

1.Percepcija. 2.Rasuđivanje. 3.Postupanje.

- takav je moj pogled na percepciju.

Pismo Ani

PAS ČUVAR

Nisam Anđeo Čuvar.

(još nemam tu vibru)

Ja sam pas čuvar.

Pazim na one koji su nježni i osjetljivi.

Pazim i na druge čudne biljke.

To može raditi samo onaj koji je prošao kroz trnje.

Moji ožiljci su jako dobra kvalifikacija.

Ulijevaju povjerenje.

Čekajući da dobijem svrsishodnu fotku, nešto upotrebljivo sam našao na internetu - to je trnje
o kojem govorim :)
----------------------------------------------------------------------------------------------

Najlakše je razumjeti priču o Ani iz mojeg mail-a Jeleni.

Mail Jeleni, izvadak (09.06.2010.)

Prekjučer sam vidio zadnjih 5 minuta potresnog dokumentarca "Zašto?". Radi  se o Ani Dragičević, koju su roditelji zbog drukčije seksualne orjentacije poslali sa 16godina na liječenje, pod izlikom da je heroinska ovisnica. 5 godina su je liječili. Prije godinu i pol je puštena van. 

Ma...postoje stvari koje je bolje neznati, nečuti, nevidjeti,  ali, ja sam vidio tih pet minuta, i to je svršen čin. Tko voli vidjeti tuđu bol? A vidio sam ju jebiga.  

Iz udruge LORI ( http://www.lori.hr/ ) su rekli da mogu poslati mail za nju, pa će joj oni to dati. Poslao sam joj  nekoliko kratkih pisanih uradaka, sivo - istinitih. Izvukao sam iz sebe neke istine, koje će joj vjerujem biti  razumljive, iznio sam joj slijed kojim će se nositi s bolima i savladavati  ih. (iako nisam prorok)

Ne, nikakvo površno izražavanje podrške za mene ne dolazi u obzir. Jedino jake stvari me interesiraju - imam iskustvo, znanje, sugestivnost, a možda i viška snage za skinut joj s leđa djelić boli. Suosjećajnost je takva - ona u svojoj krajnosti donosi napor, težinu, jer u toj krajnosti se radi o skidanju tereta s leđa(srca) drugom čovjeku.To znači da povlačiš svojim leđima. Nije mi žao ići u takvu krajnost.

Ma hajde, pa nisam ti valjda pokvario večer, s ovom pričicom ;-)

----------------------------------------------------------------------------------------------

PRAVDA

Pravda započinje tvojom srećom.

(nisam te pitao koliko je velika tvoja bol.

svejedno probaj biti sretna.)

----------------------------------------------------------------------------------------------

PISMO ANI (izvadak)

Bok Ana ( 09.06.2010.)

Najprije bih se htio zahvaliti udruzi Lori jer su odlučili povesti brigu o tebi. Onda bih se zahvalio tvojem psihijatru, Draganu Lovričeviću, jer je...

…

…

Plači dokle god ti je to potrebno, plači dok se ne umoriš, plači dok imaš suza.

Tako ćeš i ti fino iskonzumirati do kraja svoje emocije, i one će se, tako istrošene pretvoriti u pepeo. Upravo iz tog pepela ćeš izrasti. Iz svog vlastitog pepela. To ti je nešto kao da umreš i ponovo oživiš.

Mir i sreću ćeš naći, hmm…Ne radi se tu o tome što ti možeš, nego što ti treba.

Mir i sreću ćeš pronaći, zato jer ti je to potrebno. Iz čiste obične potrebe pronaći ćeš svoje puteve. Ljudi pronalaze rješenja u trenutku potrebe. Ljudi pronalaze opstanak u trenutku potrebe. Ljudski instinkti zaživljavaju u trenutku potrebe.

Ljudi su te povrijedili, ljudi će lizati tvoje rane, i držati te kao vodu na dlanu.

Jedan čovjek je napisao '' Ljudi bi trebali inspirirati jedni druge '' – moja prva pomisao je bila'' zaista me inspiriraju, imam sreću ''. Imam sreću što se mogu poistovjetit s ljudima koji pate. S tobom. Imam sreću što se mogu postovjetit s ljudima koji provedu 2-3 ili 10 sati na suncu kako bi završili triatlonsku trku koju su započeli. Imam sreću što se mogu poistovjetiti s muzičarima koji sviraju za siću, žive od tko zna čega, ali žive za glazbu. Sam ništa ne sviram (ali volim glazbu). Imam sreću što se mogu poistovjetit s ljudima koji pišu pjesme i prozu, pišu o svom životu…pišu svoj život, slikaju, poučavaju druge (i sam sam neko vrijeme radio s djecom i mladima  davajući instrukcije i volio sam to raditit).

Imam sreću što mogu naći inspiraciju u ljudima i…i…i to znači da se mogu osloniti na vanjski svijet. Onda kad mi je to potrebno, kad mi je potrebna pomoć izvana, mogu se osloniti na ono pozitivno što će mi ljudi nesebično dati. A to nije ništa drugo nego ljubav.

Pronalazit ćeš prave ljude za sebe. Okruživat ćeš se s ljudima koji su ti potrebni i tako ćeš napraviti veliki posao za sebe. Na kraju ćeš i ti biti nekome potrebna i uzvratit ćeš sve ono što ti je bilo dato. Biti ćeš zahvalna ljudima koji su ti dali ono najbolje i znat ćeš da je to vrhunac ljudskog djelovanja i  postojanja i da je to davanje jako dobar smisao života.Biti ćeš frizerka, i tko zna što sve (nekome).

Otkrit ćeš znanja kojima se nisi nadala. Otkrit ćeš svjetlo kojem se nisi nadala.

Imat ćeš svoje Spoznaje i Standardne Procedure.

Paaaa, dobro Ana. Neću te siliti da se moraš nadati svjetlu. Nitko te tome nebi trebao siliti.Ali eto, svjetlo postoji, i pored sve tame, ono je tu negdje.Svjetlo ti treba, svjetlo ćeš tražiti, i upravo zato jer ti treba i jer ga tražiš, zato ćeš ga dobiti.

…zato je tvoja bol i moja bol.

Sve boli po nečemu su jednake.

-----------------------------------------------------------------------------------

nekoliko pjesama koje sam joj poslao:

TVOJA BOL

Tvoja bol je i moja bol.

Sve boli po nečemu su jednake.

Svi ljudi po nečemu su jednaki.

(a sad, obratnim slijedom)

Svi ljudi po nečemu su jednaki.

Sve boli po nečemu su jednake.

Zato je tvoja bol i moja bol.

----------------------------------------------

MOJA SREĆA (Introspekcija, vidi 10.11.)

----------------------------------------

SPOZNAJE

Spoznaje izrastaju u tami i u svjetlosti.

---------------------------------------------------

GROBLJA ( vidi 1.11 )

-------------------------------------------------------------------------------------

STANDARDNA PROCEDURA

U kriznoj situaciji, procedura je kakva?

Standardna! (glupo pitanje)

1.Kad osjetiš blizinu svojih demona i njihov sadizam

prema tebi, onda ostani u njihovoj blizini.

2.Pristani na njihovu igru - bol koju ti zadaju.

3.Uhvati se s njima za ruke i plešite zajedno.

4.Ako ćeš pobjeći od njih, oni će ti se smijati,

a njihova moć će rasti.

5.Ako ostaneš dovoljno dugo s njima, sve ćeš ih pročitati,

i vidjet ćeš da su mala prozirna govna :)

6.Demoni će se razbježati kao djeca (iako nisu nevini).

7.Ti ćeš reći: OK, to je bilo za doručak. Neeeext!

Tko se sad smije? :)

---------------------------------------------------------------------------------------------

Njezin Šal

Uvod u temu:
Emocije nikad nisu bile nešto s čime bi se muškarčine hvalile dok su na treningu u teretani,  ili
bilo kojoj drugoj,  stereotipski muškoj rutini.  Čvrstoća,  stabilnost, snaga - to su stvari koje  čovjek dokazuje  držeći  emocije zgurane tko zna gdje.   Ranjivost nije dozvoljena ako hoćeš biti
muško.
   Racionalizacija svijeta oko sebe ( i u sebi ) se pokazuje kao sasvim efikasan način nošenja s emocijama. Pritom se gubi šansa da se sagledavaju tuđe emocije. Posljedice se vide u funkcioniranju s drugom polovicom (svijeta). To može biti žena, mama, dijete. 
Postoji i osvještavanje emocija - malo drukčiji način od uobičajenog hvatanja za racijo (k'o pijan plota).


Davor je gitarist u Solar (Jazz/Funk) Kvartetu. Zdravlje je dobro, žena je dobro, kćerkica od pola godine života je dobro. Ne žali se na ništa, niti na neispavanost.

Veli on: "To je bio sasvim drugi osjećaj, sasvim novi niz emocija, od trenutka kad sam ženu poveo iz bolnice, skupa s našim djetetom". I kasnije: "A znaš da mi muški ne izražavamo puno emocija, barem ne tako lako".

 "Paaaaa da. U prosjeku je tako. Osim mene." - rekao sam.
----------------------------------------------------------------------------------------------


KLUPA SVIH NAS


Na savskom nasipu, kod boćarskog doma, ljudi šetaju pse.
Na jednoj klupi su pričvršćene dvije mramorne pločice.


Na lijevoj piše:
All You need is Love...
And Freedom.


Na desnoj piše:
Poli 
31.5.2005.


To je klupa svih nas.
/Netko je imao psa/
--------------------------------------------------------------


VJEČNOST

Ljubav je vječna.

I bol.

Imajte ljubavi.

Budite vječni.

-----------------------------------------------------------------

SUZA

Daj da stavim nadlanicu

na tvoj obraz,

ispod tvoga oka,

kada pustiš suzu.

Daj da budem tvoj oslonac.

Ruka, rame i leđa, koji su tu

samo za tebe.

----------------------------------------------------------------

VOLJETI PRIRODU

Super je voljeti prirodu.

Odeš u prirodu i voliš ju.

Nije kao s ljudima.

Dok ih nađeš, pa dok se dogovorite,

pa ti ljubav možda uzvrate, možda ne...

-----------------------------------------------------------------

ŠAL

Bio sam na proslavi 15godišnjice bivše firme. Svi su pobjegli doma. Pokupio sam pet majci i jedan crni šal. Već na povratku kući imao sam ga na sebi. Bilo je hladno, kišilo je i baš mi je poslužio.

  Dan poslije, petak, noćni izlazak, taj isti crni šal nosim na sebi. Bilo je poprilično otkrivenje vidjeti kako ljudi reagiraju kad ih se namjerno dotakne šalom po vratu i donjem dijelu obraza. To mi je bilo nešto kao način obraćanja.

...

  Utorak sam proveo s Viborom u Gjuri.

Skinuo sam jaknu zajedno sa šuškavcem. Rukavi šuškavca ostali su u rukavima jakne. Odložio sam sve to na sjedalicu i mirno se udaljio bez ikakve brige. 2 sata kasnije, šuškavca nije bilo. Netko ga je izvukao iz jakne i uzeo.Netko je znao da će mu biti zima vani.

  Ovdje i sad, nije baš da toliko žalim za tim pomalo neuglednim, starim i malo premalim šuškavcem. Čak bi mi bilo drago da se je njime poslužila neka ženska osoba.

  U onom momentu mi je bilo drugačije. Bio sam mrvicu ljut. Blizu je bio odložen jedan šal, ležao je onako...usamljeno. Uzeo sam ga i stavio na sebe. Kad je netko mogao uzeti moj šuškavac, mogu i ja nečiji šal. Pravedno.  Bio sam ga omotao oko vrata, gotovo demonstrativno, očekujući da će se vlasnik pojaviti, ako već nije otišao doma.

 Bio je to pamučni, lagani, veliki udobni šal. Osjećao se miris ženskog parfema. Bilo je sasvim jasno, da je to ženski šal.

 Već par dana ga koristim, idem s njim na posao, navečer van, čak i doma ga nosim. Kad sam na biciklu, oči mi suze i brišem ih tim šalom. A često sam na biciklu.

 Pitam Vibora: "Kako ti se sviđa šal?".

"Lijep je, očito je nekome jako drag" - veli on.

"Kako znaš?" - upitao sam ga, želeći vidjeti

za čime iz svoje nutrine će posegnuti.

 "Pa...natopljen je emocijama".

  Na trenutak sam se smrznuo. Ipak to nije bio moj šal. Bilo bi dobro da nađem vlasnicu tog šala,  i vratim joj ga skupa s emocijama kojima je bio natopljen.   To su bile emocije namjenjene

njoj. Sigurno u njemu ima i njenih emocije koje su se na izlasku iz nje uvjek morale provući kroz taj šal.

 Više njih je primjetilo da imam lijep šal. Sve što je bilo lijepo u njemu, nije bilo moje. Ali, ja sam se tako ugodno zamotao u njegovu ljepotu, i kao da uživam u onome čime je, prema Viboru, šal natopljen. Šal motam oko vrata. Ne oko dolčevite ili kragne košulje.

  Ona, vlasnica, pravi je, istinski nositelj toga šala i utjelovljuje sve ono čime sam se ugodno umotavao proteklih dana.

Gordana, profesorica književnosti, primjetila je da mi dobro pristaje šal. Rekla je da onaj tko čita knjige, čita i ljude. Valjda me je pročitala.

Zdenka je rekla da ako ga mislim vratiti, nek onda još uživam u njemu,  koliko stignem.

Lana je rekla da šal miriše na jasmin. Sve više poprima miris ružmarina. 
Ja volim ružmarin.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------

NAĆI NJU

Hoću li naći Nju, svoju sliku u zrcalu.

Nju, svoju komplementarnu polovinu.

Nju, svoju učiteljicu-učenicu.

Nju, svoju ključanicu.

Nju, svoju hranu.

Nju, svoju vodu.

Nju, svoju vatru.

Nju, s kojom ću htjeti otići u vječnost.


---------------------------------------------------------------------------