Percepcija

Priču bih postavio ovako:

Percepciju doživljavam kao nešto povezano s osjetilima, ljudskom osjetilnošću općenito. U početku postoji nešto što je moguće vidjeti, čuti, namirišati, dodirnuti...Razlike u percepciji su ono različito što ljudi interpretiraju gledajući u istu stvar.Razlike u percepciji su vidljive kao različite količine informacija koju ljudi izvlače na površinu gledajući u istu stvar.

Percepcija prethodi ulasku u analizu viđenog, i promišljanju općenito.Percepcija je više od gledanja i slušanja. Ona je rezultat raspolaganja senzorima, s time da senzor nikad nije samo oko,uho i nos... senzor je i mozak, jer je mozak taj koji raspoznaje,doživljava , primjećuje.

Kad se ima dovoljno percepcije, onda se ima i dovoljno brzih reakcija, odluka, odgovora… Uz dovoljno percepcije, promišljanja često nisu potrebna, jer se sve vidi odmah i sad, sve je jasno i nema se o čemu razmišljati.

Različiti su razlozi manjka percepcije. Recimo, zatupljenost i plitkost kao životni stil mogu biti razlog gubitku percepcije. Može biti i tjelesni razlog, ali to je tek u manjem broju slučajeva – manjak inteligencije. Percepciju je moguće proširivati. Vjerujem da postoji konsenzus znanstvenika o tek minimalnoj mogućnosti mijenjanja inteligencije kroz život (na bolje). Percepcija je ta koja znatno zavisi od čovjekovog pristupa, od naučenog, od proživljenog.

Postoji i zamućenje percepcije, jako česta pojava. Razlozi su psihičke prirode, tipa frustracija, strah, tjeskoba, depresija…Bez obzira na razlog, efekt je uvjek isti, gubi se puno, jer je percepcija ono što prethodi razmišljanju i rasuđivanju. Uz slabu percepciju, niti promišljanja ne mogu biti kvalitetna, svrsishodna.

Slijed događanja obično ide ovako: 

1.Percepcija. 2.Rasuđivanje. 3.Postupanje.

- takav je moj pogled na percepciju.