Uvod:
Zadnjih 10 i više godina nisam vodio puno brige o egzistenciji (materijalnoj). Auto, stan, nula bodova. Posvetio sam se svojim sitnim zadovoljstvima - to je jedino što mi je bilo zaista važno. Hranio sam svoju dušu. Da mi prije reda ne umre. Da ne postanem hodajući leš. Isti onaj kakve svakodnevno susrećem.
Ili ja nju hranim, i ona se drži za tjelo, ili gladuje i gleda kako će pobjeći. Njeno gladovanje značilo bi ili skoru smrt, ili sporo umiranje narednih 50-60 godina. Bilo bi to klasično životarenje.
Pristajem na sve - drame, turbulencije, oluje...uostalom, to je život! Nikakvo sporo, besmisleno truljenje ne dolazi u obzir!
STRUČNJAŠTVO
Svi su neki stručnjaci. Stručnjaci za ovo, stručnjaci
za ono...Je li netko stručnjak za vlastitu dušu?
KOLIKO ČOVJEK VRIJEDI
Čovjek vrijedi onoliko koliko je dobar. Slažeš se? Ne slažeš se?
A da najprije definiramo što to znači biti dobar?
Mjera čovjeka je u tome što je dao ljudima oko sebe. Čovjeka se mjeri po tome kakav je u interakciji s drugima. Aaa...ima tu još stvari. Radiš li razliku između sebe i drugoga? Kakvu razliku radiš? (kad, kako, zašto?)
Ono kakav si prema drugima, to govori o tebi. Možeš ti htjeti ovo ili ono, ovako ili onako, ono si što činiš drugima. Naravno, bitno je i što čovjek čini u svojim mislima.
Na početku svega, uvjek bijaše misao. Misao ili poriv? Jesmo li možda svi jednaki po porivima, ali nas razlikuje ono što činimo s tim porivima? Netko mora carovati svim tim porivima. Način na koji caruješ njima - to je ono što te određuje.
I ono čime hraniš svoju dušu.
OSMJEH
Osmjeh vrijedi onoliko koliko duše izlazi iz njega.
SMIJEH I SUZE
Ljudi su lijepi kad se smiju i kad plaču.
Valjda zato što onda čista duša izlazi iz njih.
LJEPOTA
Duša je lijepa onoliko
koliko svemira progovara kroz nju.
----------------------------------------------------------------------------------------------
DA BI
Da bi znao i cijenio što je dobro, moraš i sam biti dobar.
Da bi prepoznao i razumio što je loše i zašto je nešto loše,
trebaš poznavati vlastitu nižu prirodu.
Da bi mogao prihvaćati pojave, ljude, moraš čim manje suditi,
dijeliti na dobro i loše.
Da bi mogao zagrliti, moraš moći voljeti.
Da bi mogao voljeti, moraš imati ljubavi u sebi.
Da bi imao ljubavi u sebi, dovoljno je biti čovjek.
Dovoljno?
Ne znam. U kakvom svijetu živimo, hmm...
Svašta sam vidio i doživio. Jako malo ljubavi.
Ako je dovoljno biti čovjek, gdje su ti čovjeci, da ih vidim.
Ili sam ja vidio krive čovjeke.
Možda da ostanem tu pri muzičarima i pevaljkama?
Tu sam valjda na sigurnom. Tražim mjesto di se neću morati
štititi, čuvati non-stop od nečega. Di mi to neće biti prvo
na pameti. Di ću moći ugađati sebi i drugima, bez rizika i
bez bojazni. Di ću moći dati SVE od sebe, a da pri tom,
to SVE bude na najbolji mogući način iskonzumirano.
----------------------------------------------------------------------------------------------
NEMA TOGA U OGLASIMA
Tražim u oglasu tko skida bol s leđa, ramena, srca...
Nitko!
Ostaje mi da sve rješavam sam. Zapravo, nas nekoliko
srodnih duša može prepričavati svoje priče.
Možda se time može nešto dobiti.
Nisam se nadao da ću reći "nas nekoliko".
Je li moguće da nisam sam?
ČETIRI STRANE GIPSA
Bio sam roknuo s bajka, u šestom mjesecu. Imao sam longetu od lakta do šake. Nije bilo loma. Bilo bi super da su mi stavili gips, iako nema vidljivog loma.
Na gips se može potpisivati.
Postoje četiri strane gipsa.
Gornja strana:
To je strana koja je najviše na mojem oku. Tamo
se potpisuju ljudi koji žele da ih imam na umu.
Prednja strana:
To je strana koju svi oko mene najbolje vide.
Tamo se potpisuju oni koji žele da se vidi
kako su uz mene.
Donja strana:
To je strana koju najmanje mogu vidjeti.
Na nju se oslanjam. Tamo se potpisuju oni koji žele
da se oslonim na njih.
Stražnja strana - ona pri mojem tjelu:
To je strana koja je najbliže srcu. Posebno je blizu
ako ruku držim uzdignuto kako je doktor upozorio.
Tamo se potpisuju oni koji mi žele biti k srcu.
----------------------------------------------------------------------------------------------
DOBRA KUPOVINA
Došao sam na Stross, poslušati Amaliu.
Amalia je pjevala, to svoje, na portugalskom.
Vidim, u stanci prodaje svoje CD-e.
He-he, nek preskoči porez, baš bi mi bilo drago.
"Može i meni jedan. Kol'ko?".
"Sto." veli ona.
"St!" bio je to uzvik u meni.
"Dooobro."(uzlaznom intonacijom)
"You can buy some things, but You can not pay them." rekao sam joj pun zahvalnosti što uopće pjeva.
Osmjehnula se pomalo iznenađeno, ne očekujući da joj dajem toliko na važnosti. Baš sam uživao u tih par progovorenih riječi. Bilo bi mi drago da uvjek kad me vidi osjeti istu emociju koju sam ispustio u prostor, te ljetne večeri na Strossu.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Nema komentara:
Objavi komentar